„Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo utvrditi da je tražbina tužitelja u zastari. Naime, prijedlog za ovrhu podnesen je 1. lipnja 2015. a parkiranje izvršeno 8. svibnja 2010. pa stoga proizlazi da je početak roka tijeka zastare naplate dnevne parkirne karte započeo teći sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a i čl. 7. st. 4. i 5. Odluke istekom roka od 8 dana od izvršenog parkiranja i izdanog naloga, dakle 17. svibnja 2010. te je time u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 1. lipnja 2015. potraživanje tužitelja već u zastari, jer je protekao opći zastarni rok od 5 godina i time je prestalo pravo tužitelja kao vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze. Slijedom navedenog, uvažena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu na način da je ukinut izdani platni nalog u cijelosti i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ukinut je izdani platni nalog i u odnosu na troškove ovršnog postupka, jer tužitelj nema pravo na te troškove budući je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim“. (U tom smislu ŽS Bjelovar, Poslovni broj: Gž-805/2017-5) ![]()
0 Comments
Leave a Reply. |
Archives
April 2021
Categories
All
|