 „Da bi neka odredba u potrošačkim ugovorima (koji ugovor je i ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika) potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke iz odredbe članka 96. stavka 1. ZP a. Dakle, odredba treba biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (koja pretpostavka je u konkretnom predmetu ispunjena) te istom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba biti uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pravna posljedica takve nepoštene odredbe je njena ništetnost. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, navedena odredba Općih uvjeta tužitelja bila bi nepoštena. Ovo jer se istom tuženiku-potrošaču, nameće obveza podnošenja raskida pretplatničkog odnosa na važećem obrascu tužitelja, čime se uzrokuje neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Budući da je odredba članka 86. Općih uvjeta tužitelja nepoštena, što za posljedicu ima njenu ništetnost, to je tuženikov raskid pretplatničkog odnosa učinjen tri dana po sklapanju Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa valjan. S obzirom da je Pretplatnički odnos raskinut u roku iz članka 33. ZP-a, te budući da je nesporno kako tuženik nije primio tužiteljevu opremu, te da sa osnova pretplatničkog odnosa nisu postojala nikakva dugovanja tuženika prema tužitelju to je valjanom primjenom materijalnog prava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan“. (U tom smislu, ŽS Split, Poslovni broj: Gž-476/2020-2) 
0 Comments
Leave a Reply. |
Archives
September 2021
Categories
All
|
||
RSS Feed
