„Tužitelj je tada, kao tuženik, podnio protutužbu radi isplate izvršenih ulaganja u predmetni poslovni prostor. Prvostupanjski sud je protutužbu izdvojio u zasebni spis te je tu protutužbu pobijanim rješenjem odbacio temeljem čl. 186.a st. 6. ZPP-a i to zbog toga što se tužitelj prije podnošenja protutužbe nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, kako to nalaže odredba čl. 186.a st. 1. ZPP-a. Tužitelj se žali navodeći da je tuženik već manifestirao svoj stav prema postojećem stanju i to da ne priznaje potraživanje tužitelja na ime ulaganja u poslovni prostor pa stoga smatra da nije bilo nikakve svrhe da se tuženiku prije podnošenja protutužbe obraća sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Osim toga, poziva se i na dopis kojeg je uputio tuženiku, a u kojem se je pozivao na svoja ulaganja u predmetni poslovni prostor, smatrajući to svojim obraćanjem tuženiku radi razrješenja spora. Također smatra da, kada se radi o podnošenju protutužbe u parnici u kojoj su stranke već u sporu, ne bi trebalo primjenjivati odredbu čl. 186.a st. 1. ZPP-a. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 186.a st. 1. ZPP-a koja tužitelju nalaže da se prije podnošenja tužbe protiv R. H. obrati nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Prvostupanjski sud pravilno smatra da se ta odredba odnosi i na situaciju kada se podnosi protutužba protiv R. H.“ (U tom smislu, ŽS Varaždin, Poslovni broj: Gž-757/17-2) ![]()
0 Comments
Leave a Reply. |
Archives
April 2021
Categories
All
|