„Sud nadalje tvrdi da je činjenica da je radniku uskraćena mogućnost rada zbog otkaza koji je nakon toga proglašen nezakonitim, kao i nastanak nesposobnosti za rad zbog bolesti, načelno nepredvidljiva i ne ovisi o volji tog radnika. Sud iz toga zaključuje da razdoblje između nezakonitog otkaza i vraćanja radnika na rad treba izjednačiti s razdobljem stvarnog rada u svrhu utvrđivanja prava na plaćeni godišnji odmor. Slijedom toga, radnik koji je nezakonito otpušten, a zatim ponovno vraćen na rad u skladu s nacionalnim pravom, nakon što je njegov otkaz poništen sudskom odlukom, ima pravo na plaćeni godišnji odmor stečen u tom razdoblju. Sud ističe da, ako je radnik koji je vraćen na rad ponovno otpušten ili je njegov radni odnos nakon vraćanja na rad prestao iz bilo kojeg razloga, on ima pravo na naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor koji je stečen u razdoblju od nezakonitog otkaza do vraćanja na rad. Sud međutim pojašnjava da, ako je radnik tijekom razdoblja između nezakonitog otkaza i vraćanja na svoje ranije radno mjesto zaposlen na novom radnom mjestu, on pravo na plaćeni godišnji odmor koji se odnosi na razdoblje tijekom kojeg je radio na tom radnom mjestu može ostvarivati samo u odnosu na novog poslodavca“. (U tom smislu, Presuda u spojenim predmetima C-762/18 QH/Varhoven kasatsionen sad na Republika Bulgaria i C-37/19 CV/Iccrea Banca SpA od dana 25. lipnja 2020.) ![]()
0 Comments
Leave a Reply. |
Archives
April 2021
Categories
All
|