MEĐUPRESUDA U SMISLU ODREDBE ČL. 330. ZPP-A MOŽE SE DONIJETI SAMO UKOLIKO SUD UTVRDI DA JE UTEMELJENA OSNOVA TUŽBENOG ZAHTJEVA

 „Sud prvog stupnja donosi međupresudu kojom utvrđuje da tuženik nije odgovoran za
naknadu štete tužitelju.
Prije svega nerazumljivo je obrazloženje suda prvog stupnja o razlozima donošenja međupresude u smislu odredbe čl. 330. ZPP-a jer se takva presuda može donijeti samo ukoliko sud utvrdi da je utemeljena osnova tužbenog zahtjeva, dok nema mjesta donošenju takve presude ukoliko sud zaključi da osnova tužbenog zahtjeva nije utemeljena, jer se u tom slučaju može jedino donijeti konačna i potpuna presuda, kojom se tužbeni zahtjev odbija.
Potpuno je nerazumljiva točka II izreke presude kojom sud odlučuje da će do pravomoćnosti međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, jer nakon zaključka da tužena nije odgovorna za naknadu štete, raspravljanje o iznosu štete je nepotrebno.
Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a međupresudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje“.
 
(U tom smislu, ŽS Vukovar, Gž-36/2020-3)

​

zs_vukovar_poslovni_broj_gž-36-2020-3.pdf
File Size:	92 kb
File Type:	pdf

Download File

---