 „Navedenom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju, prema stanju u spisu, radi se o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno pregovarana, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, budući bi radi ostvarenja svojih prava i obveza korisnik kredita bio u obvezi putovati u Rijeku što bi s obzirom da živi u Suhopolju uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, imajući u vidu trošak putovanja iz mjesta stanovanja u Rijeku i natrag, kao i za to potrebno vrijeme, te njegovo opće imovno stanje. Pored toga, odredba Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, pa tužitelj na kojeg se kao potrošača primjenjuje ZZP-a, nije imao utjecaja na njezin sadržaj“. (U tom smislu, ŽS Dubrovnik, Poslovni broj: Gž-2171/2019-2) 
0 Comments
Leave a Reply. |
Archives
April 2021
Categories
All
|
||
RSS Feed
