ONLINE KREDITI I PROBLEM ZELENAŠKIH UGOVORA

Online krediti do 20.000 kn na 12 rata.  Za prijavu za zajam je potrebna samo osobna iskaznica! Isplata pozajmice do 5.000 kn već u 15 minuta nakon prijave!
Više od 90% korisnika nas rado preporučuje svojim prijateljima - probaj i ti. Prijavi se u samo nekoliko minuta, a isplata pozajmice slijedi već u 15 minuta nakon toga!
Krediti do 20.000 kn. 100% online i 100% sigurno. Prijava za 5, isplata za 15 minuta. Više od 80% korisnika nas rado preporučuje svojim prijateljima - probaj i ti. Isplata već u 15 minuta. Vraćaš koliko si posudio. 100% sigurno i diskretno. Do 3.000 kuna na 30 dana!

Ne brinite se, nisam počeo nuditi onilne kredite ali ovo su samo neki od oglasa za brze i 100 % “sigurne” online kredite.
Iz ovog uvoda jasno je da će današnja tema biti online krediti. Analizirajući tu vrstu kredita vidjet ćete kako oni donose u mnogim slučajevima zaradu od skoro 100% pa su za onog tko ih nudi svakako mnogo isplatljiviji nego oni obični.

Na početku moram odmah kazati da se u mnogim slučajevima ne radi o pravim bankama (iako se zovu banke) već o društvima osnovanim pod krajnje sumnjivim okolnostima u zemljama čiji je pravni sustav kao stvoren za to (npr. Latvija, Litva, Malta, Bugarska…).

Kada krenete u proceduru prijave za takav kredit u početku sve ide "kao po špagi" npr. za 5.000 kn uz rok otplate na 6 mjeseci morate vratiti šest rata od 850,83 kn za sveukupan iznos od 5.105,00 kn. Proizlazi iz toga da morate vratiti samo 105,00 kn više nego što ste posudili. 

Wow! Na prvi pogled čini se isplatljivo međutim trebate “samo” potpisati još jedno “jamstvo” (odnosno “garanciju”, “osiguranje” ili “dodatak” itd.).
No da li je to “jamstvo” zaista jamstvo ili je nešto drugo?

Idemo s jednim primjerom…
Ivan kako se našao u teškoj životnoj situaciji odlučuje se obratiti “banci” Alfa sa sjedištem u Malti kako bi dobio online kredit u iznosu od 5.000 kn uz rok otplate na 6 mjeseci (šest rata od 850,83 kn za sveukupan iznos od 5.105 kn). Izgleda mu da je jako dobro prošao jer mora vratiti samo 105 kn više. No “banka” uvjetuje isplatu kredita jamstvom koje Ivan mora zatražiti od strane društva Beta sa sjedištem u Bugarskoj. Jamstvo je besplatno, no ako Ivan zakasni s plaćanjem rata kredita mora platiti sveukupan iznos od 4.200 kn (šest rata u iznosu od 600 kn za sve ukupan iznos od 4.200 kn).

Iz iznad navedenog proizlaze dvije obveze za Ivana:

- jedna sigurna obveza: vraćanje kredita u sveukupnom iznosu 5.105 kn "banci" Alfa iz Malte

- jedna eventualna obveza: ako ne plati rate kredita na vrijeme mora platiti naknadu za "jamstvo" u sveukupnom iznosu od 4.200 kn (za svaku neplaćenu ratu kredita po 600 kn) društvu Beta iz Bugarske. Još je gora situacija kada se odmah mora platiti naknada za “jamstvo” bez obzira da li se zakasnilo ili ne s plaćanjem rata kredita. U tom slučaju proizlaze odmah dvije sigurne obveze za korisnika kredita, no ja sam se fokusirao na prvu opciju iako princip ostaje potpuno isti (samo je još gore za dužnika).

Temeljem navedenog proizlazi da Ivan ako ne plati rate kredita, odnosno zakasni s plaćanjem istih mora platiti sveukupan iznos od 9.305 kn (rate kredita u iznosu od 5.105 te naknadu za "jamstvo" u iznosu od 4.200 kn).
Na iznad navedeno netko bi mogao reći: pa dobro ako plati sve na vrijeme mora vratiti samo 5.105 kn, što je samo 105 kn više negoli je dobio.

Međutim treba postaviti jedno bitno pitanje: tko su korisnici tih kredita odnosno koja osoba uzima kredit u iznosu od 600, 2.000 ili 5.000 kn? Da pretvorim u Eure… Koja osoba uzima kredit u iznosu od 90, 300 ili 700 Eura?
Nažalost u velikoj većini slučajeva osobe koje se nalaze na rubu siromaštva odnosno koja nisu sigurna da će izdržati do kraja mjeseca…

No dobro, postavimo si još jedno pitanje: kolike su šanse da takva osoba neće uspjeti vratiti kredit na vrijeme?
Mislim da svaka osoba koja ima “malo soli u glavi” može zaključiti da su šanse za to izrazito velike što znači da eventualna obaveza (“jamstvo”) postaje u većini slučajeva sigurna obveza (ako se naravno ne radi o slučaju gdje je "jamstvo" od početka sigurna obveza).
Hajdemo sada ovako ako “banka” (stavio sam navodnike jer većinom nisu prave banke) po ovom modelu ugovori npr. 10 kredita siguran sam da u 7 od 10 slučajeva korisnik neće uspjeti vratiti sve na vrijeme te će nastati obveza i prema “jamcu” (stavio sam navodnike jer se ne radi o pravom jamcu odnosno jamstvu).

U brojkama to izgleda ovako:
10 kredita x 5.105 kn = 51.050
10 jamstva x 4.200 kn = 42.000
____________________________
Sve ukupno: 93.050 kn
Slijedom iznad navedenog tri osobe uspiju vratiti kredit na vrijeme pa dolazimo do sljedećeg:
7 kredita x 5.105 kn = 35.735 kn
7 jamstva x 4.200 kn  = 29.400 kn
Iz navedenog proizlazi da na posuđenih 35.000 kn “banka” zarađuje 735 kn dok “jamac” 29.400 kn, a sveukupno to iznosi 30.135 kn ("Banka" 735 kn a "Jamac" 29.400 kn).
Na posuđenih 35.000 kn zarada "jamca" - "banke" je 30.135 kn (skoro duplo!). U to naravno nisu uračunati razno razni troškovi koji proizlaze iz ostalih ugovornih obveza kao ni javnobilježnički/sudski troškovi u slučaju prisilne naplate.

Ok, netko bi mogao reći pa dobro Banka i Jamac nisu povezani, to su dva različita subjekta…no je li zaista tako?

ODNOS “JAMCA” I “BANKE”
Na prvi pogled izgleda sve u redu, radi se o dva različita pravna subjekta iz dvije različite zemlje. No to zaista nije tako jer se u većini slučajeva radi o dva vrlo dobro povezana subjekta koja su često u vlasništvu istih osoba.
Da biste shvatili funkciju tog “jamstva” morate imati u glavi 1. i 4. stavak članka 26. Zakona o obveznim odnosima. Oni glase ovako:
​
                                                             Stopa ugovornih kamata
                                                                           Članak 26.

(1) Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za polovinu te stope.
(4) Ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primijenit će se najviša dopuštena kamatna stopa.

Iz navedenog vrlo je jasno da ako vam netko posudi novac ne može tražiti kamate koje želi nego postoji granica propisana zakonom - maksimalna dopuštena kamatna stopa. Sukladno navedenom ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primijenit će se najviša dopuštena kamatna stopa.
Možda se netko pita: kakve to veze ima s "jamcem"?
Ako ugovorim s vama kredit s kamatnom stopom od npr. 60-70% to sigurno neću moći naplatiti. Iako ne poznajem pravni sustav Latvije, Litve, Malte, Bugarske itd. vjerujem da i tamo postoji najviša dopuštena kamatna stopa.

Što napraviti kako bi se to izbjeglo? Putem “jamstva” se zapravo ugovaraju kamate znatno veće od dopuštenih pa se tako zaobilazi zakonska odredba koja regulira najviše dopuštene kamatne stope. Iz toga proizlazi da jamstvo nije pravo jamstvo već ne zakonita zatezna kamata.
 
                                             JAMSTVO = NE ZAKONITA KAMATNA STOPA
 
Ok, da prevedemo na svima razumljiv jezik…Ja (ili moja osoba od povjerenja) osnujem društvo u Malti koje nazovem npr. banka Alfa dok u Bugarskoj osnujem društvo Beta koje nudi “jamstva” za kredite. Nudim kredite osobama koje ga u većini slučajeva neće moći otplatiti na vrijeme te naplaćujem po zakonu ne zakonite kamatne stope jer osobama dolazi na naplatu kredit ali i “jamstvo”. To se naravno putem ugovora o cesiji sve može “prodati” agenciji za naplatu potraživanja koja još naplati i razno razne troškove pa se dugovanje i utrostruči.

Naravno da bi sve to izveli potrebno vam je nekolicina zemalja s “banana pravnim sustavima” jer probajte se zapitati da li bi sve iznad navedeno izveli u Njemačkoj ili Austriji?

Naravno nije tu samo problem “jamstva” odnosno ne zakonitih kamatnih stopa već postoji jedan cijeli niz ugovornih odredbi. Iz tih odredbi jasno je vidljivo da se radi o ugovorima gdje se ugovara ogroman teret na štetu dužnika koji (nažalost) nije samo običan dužnik već osoba koja se u većini slučajeva nalazi u teškoj životnoj situaciji odnosno na rubu siromaštva.

Primjerice u ugovor se stavljaju odredbe koje reguliraju tzv. klauzule o nadležnosti, pozivanje na zakonske odredbe države gdje ima sjedište “banka” odnosno "jamac", produženje "jamstva" itd.

Klauzule o nadležnosti propisuju da je za neka pravna pitanja nadležan sud države gdje ima sjedište “banka” odnosno “jamac” (npr. sud u Latviji ili Bugarskoj). S druge strane, putem pozivanja na zakonske odredbe navedenih zemalja očito je da se dužnik stavlja u još težu poziciju jer svakako ne poznaje iste. Na kraju, produženje "jamstva" funkcionira na sljedeći način…Ako ne možete vratiti na vrijeme kredit jamstvo se produžuje ali za svaki mjesec koji ne platite ratu kredita -  platite jamstvo.

Npr. vratimo se na iznad navedeni primjer: 6 rata jamstva za 6 mjeseci kredita…ako ne platite kredit u roku 6 mjeseci jamstvo se produžuje a vi za svaki mjesec morate platiti još pola iznosa (u našem primjeru za 7 mjesec “jamstva” platit ćete još 300 kn).

Iz svega navedenog jasno je da takav pravni posao stavlja dužnika u iznimno podređenu poziciju pa ostaje za vidjeti da li se na takve ugovore primjenjuje čl. 329. Zakona o obaveznim odnosima koji se odnosi na zelenaške ugovore:

                                                                        Zelenaški ugovor
                                                                            Članak 329.

(1) Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
(2) Na zelenaški ugovor na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.
(3) Ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi.
(4) Oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora.

Polazeći od iznad navedene odredbe za postojanje zelenaškog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:
 a) Da postoji očiti nerazmjer između onoga što zelenaš ugovora u svoju korist i onoga što po ugovoru daje.
 b) Da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti (može biti alternativno nešto od navedenog npr. ili stanje nužde ili zavisnost…).
 c) Da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno koristio u svoju korist.

Kako bi iznad navedeni ugovori bili okarakterizirani kao zelenaški oni se moraju analizirati zajedno, odnosno kao jedan pravni posao.

Ako se vodi time teško je zamisliti da navedeni ugovori nemaju elemente zelenaških ugovora sukladno čl. 329 ZOO - a.
Naime ako se prihvati stajalište da “jamstvo” (odnosno “garancija”, “osiguranje” ili “dodatak ugovoru” itd.) nije pravo jamstvo već kamata ili ne zakonita korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što “banka” nudi te uzmu u obzir druge ugovorne stavke koje svakako idu na štetu dužnika (kao npr. tzv. klauzule o nadležnosti) na takav pravni posao ne mogu se ne primijeniti iznad navedene odredbe zakona.

Na temelju navedenog navedeni ugovori moraju biti analizirani kao jedan pravni posao koji je napravljen tako da bi se ugovorile kamatne stope iznad onih zakonom dopuštenih, dok se s druge strane putem ostalih ugovornih odredbi ide dodatno na štetu dužnika, stavljajući ga u podređen položaj.
Na kraju ostaje samo analizirati uvjete pod točkama a), b) i c) odnosno kako dokazati u eventualnom sudskom postupku da radi o zelenaškim ugovorima (Ugovor o kreditu/Ugovor o jamstvu ili oba ugovora).

Tu valja odmah istaknuti da u eventualnom sudskom postupku treba razlikovati “od situacije do situacije”. Iz toga proizlazi da će u nekim slučajevima biti lakše dokazati iznad navedene uvjete (točke a), b) i c)) dok u drugima teže, pa s toga svaki konkretni slučaj treba analizirati zasebno (npr. u nekim slučajevima nema tog jamstva nego je dodatak ugovoru pa ni nema dva ugovora s dvije različite pravne osobe).

Ja ću se posvetiti "tipičnoj situaciji" gdje imamo dva ugovora...
U tom slučaju svakako fokus treba staviti na drugi ugovor jer putem njega dolazi do tog očitog nesrazmjera. No nužno je da taj drugi ugovor bude analiziran kroz sliku jedinstvenog pravnog posla te uvjet koji “banka” postavlja pred dužnika (ako hoćeš dobiti kredit moraš potpisati Ugovor o "jamstvu").

Na točke a) i b) ne treba trošiti previše vremena…Naime, vezano uz točku a), nije teško dokazati da postoji očiti nesrazmjer ako vam netko npr. posudi 4.000 kn a sve ukupne obveze na vaš teret iznose 7.500 kn. Uz ostale ugovorne odredbe koje idu svakako na štetu dužnika nesrazmjer je i više nego očit. S druge strane, a vezano uz točku b) dužnik samo mora dokazati jedan od uvjeta iz navedene točke (npr. teško materijalno stanje u trenutku sklapanja ugovora).
Naravno ako je korisnik uzeo kredit zbog nekog drugog razloga ne postoji uvjet naveden pod točkom b) (npr. kupnja novog mobitela) te se ne mogu se primijeniti odredbe vezane uz zelenaške ugovore.
​Ali kao što sam prethodno naveo u većini slučajeva korisnici tih “kredita” svakako ne uzimaju kredit da kupe novi mobitel već da prežive (doslovce)…

Vezano uz točku c), u nekim slučajevima može biti malo teže dokazati navedeni uvjet, odnosno da se zelenaš (“Banka i/ili ”Jamac”), znajući za iznad navedene okolnosti, namjerno  koristio njima u svoju korist.
Zato je vrlo bitno da Ugovor o kreditu i taj drugi ugovor (jamstvo, osiguranje, garancija itd.) budu  sagledani kao jedan pravni posao. Nesrazmjer je očit samo ako se sagleda pravni posao u cjelini jer su ta dva ugovora usko povezani odnosno postojanje prvog nužno utječe na uvjete iz drugog.

U praksi to izgleda ovako…“Jamac” zna da ako želite dobiti kredit morate uzeti “jamstvo” od njega jer je to uvjet  koji je “Banka” postavila pred vas (ako želite kredit morate uzeti jamstvo). Jamac to iskorištava te vam daje krajnje nepovoljan Ugovor o “jamstvu” gdje je naknada za “jamstvo” ponekad veća i od samog iznosa kredita!

No točka c) zahtjeva također da zelenaš mora znati za okolnosti iz točke b) te to iskoristiti. Navedenu točku treba tumačiti u smislu objektivnog postojanja navedenih okolnosti.
Iz toga proizlazi da dužnik ne mora dokazivati da su “Jamac” ili “Banka” eksplicitno znali za okolnosti iz točke b) već je dovoljno da navedene okolnosti objektivno postoje u trenutku sklapanja ugovora te se upravo zbog njih korisnik odlučio za kredit. Svakako ide u prilog dužniku ako je on izričito naveo da uzima kredit zbog neke okolnosti iz točke b) (npr. dužnik je naveo da mu je potreban kredit jer je ostao bez posla pa se s toga našao u teškom materijalnom stanju). Naravno navedene okolnosti moraju zaista postojati (odnosno osoba se zaista mora nalaziti u teškom materijalnom stanju u trenutku sklapanja ugovora).
​
Naposljetku moram kazati da ne funkcioniraju svi online krediti na način koji sam prikazao jer svakako postoje i pravi online krediti, s pravim jamcima a nude ih prave banke, ali vam svakako savjetujem da uvijek pazite na što se obvezujete (i prema kome).
 
 
M/V