 „Obzirom je tuženik osporio postojanje pretplatničkog odnosa s društvom O.-O. T. d.d. jasnim navodima da zahtjev za uključenje broj 1585800009 on nije potpisao i da je tuženik imao pravo istaknuti prema tužitelju sve prigovore koje je mogao istaknuti prema ustupitelju, što znači i prigovor da s njim nije sklopio ugovor, te obzirom ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovom postupku ovisi o činjenici valjano sklopljenog pravnog posla tuženika i O.-O. T. d.d. koji je pravna osnova prenesenog potraživanja za isplatu, to je tužitelj bio dužan dokazati da je tuženik potpisao zahtjev za uključenje. Kako tužitelj nije predložio relevantan dokaz (grafološko vještačenje) temeljem kojeg bi nedvojbeno dokazao da je tuženik potpisao zahtjev i da je time nastao pretplatnički odnos između tuženika i O.-O. T. d.d., to je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo zaključiti da tužitelj nije dokazao valjanost pravnog osnova potraživanja koje mu je ustupljeno a što pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev za isplatu čini neosnovanim“. (U tom smislu, ŽS Varaždin, Poslovni broj: 26 Gž-1608/17-2) 
0 Comments
ZA ŠTETU KOJU POČINI PAS LUTALICA ODGOVARA JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE PO NAČELU PRESUMIRANE KRIVNJE4/29/2021 „Za štetu koju počini pas koji luta, a čiji vlasnik je nepoznat, odgovara ( u ovom slučaju) G. Z., a to sukladno čl. 56. st. 5. i čl. 58. st. 4. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine Republike Hrvatske broj 135/06, 37/13 i 125/13), kao što navodi i prvostupanjski sud. Ovaj sud prihvaća obrazloženje i razloge prvostupanjskog suda i glede odgovornosti tuženika za nastalu štetu po načelu presumirane krivnje. Tuženik neosnovano prigovara da ne odgovara za štetu zbog toga što se štetni događaj nije dogodio na javnoj površini (nego na nekretnini K. Naime, pas koji je ugrizao tužiteljicu došao je s javne površine, lutao je gradom, a njegov vlasnik je nepoznat. Nadalje, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje glede štete i njezine visine, te smatra da je i materijalno pravo pravilno primijenjeno. Zbog toga ovu odluku sukladno čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku nije potrebno dodatno obrazlagati“. (U tom smislu, ŽS Varaždin, Poslovni broj: 25 Gž-980/17-3)
„U ovoj pravnoj stvari radi se o potraživanju tužiteljice koja je kao jamac po ugovoru o kreditu ispunjavala obvezu tuženice prema S. banci d.d. S., pa se prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi o sporu koji bi se u pogledu zastare potraživanja mogao podvesti pod odredbu čl. 226. ZOO-a, jer ta odredba bi se mogla primijeniti na odnos između banke i korisnika kredita ili jamca, a ovdje se radi o potraživanju tužiteljice po osnovi stjecanja bez osnove. Naime, kada je tužiteljica platila kao jamac umjesto tuženice određeni novčani iznos prema davatelju kredita, a ta je obveza bila tuženičina kao korisnika kredita, onda na tužiteljicu po osnovi subrogacije u smislu odredbe čl. 110. ZOO-a prelazi vjerovnikova tražbina, pa se u odnosu na potraživanje tužiteljice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a“. (U tom smislu, ŽS Bjelovar, Poslovni broj: Gž-823/2017-2)
„Potom, a u odnosu na zapisnike o ispitivanju kao svjedoka dr. B. P. i dr. S. D. M., pogrešno okrivljenik i u podnesenoj žalbi, polazi od stava da liječnici spadaju u krug osoba koje se ne mogu ispitivati kao svjedoci (članak 284. ZKP/08.) jer ih od svjedočenja štiti liječnička tajna. Međutim, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 258. stavak 1. točka 5. ZKP/08., liječnici su oslobođeni obveze svjedočenja o onome što su u obavljanju svog zanimanja saznali od okrivljenika, te ih je sukladno članku 285. stavak 3. ZKP/08., tijelo koje vodi postupak dužno prije ispitivanja i čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti, a ta se upozorenja i odgovori unose u zapisnik. Neupitno je, a što proizlazi iz zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. B. P. i dr. S. D. M., da su oni propisno upozoreni te su kao svjedoci odlučili svjedočiti. Pri tome ih u svjedočenju ne ograničavaju niti odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 125/19. i 147/20.) jer, iako je navedeno da su liječnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta, obvezni su podatke o zdravstvenom stanju pacijenta priopćiti na zahtjev ministarstva, drugih tijela državne uprave ili sudbene vlasti, kao što je ovdje slučaj“. (U tom smislu, VSRH, Posl. Broj: I Kž 87/2021-4)
„Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenog 2018. doneseno je pravno shvaćanje prema kojemu na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, kao što je u ovom konkretnom slučaju (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ NN-139/10) i koja nije potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika, primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz članka 371. ZOO/91, odnosno 225. ZOO/05, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene (solemnizirane ) kod javnog bilježnika, primjenjuje zastarni rok od deset godina iz članka 379. ZOO/91, odnosno 233. ZOO/ 05-a“. (U tom smislu, ŽS Slavonski Brod, Poslovni broj: 19 Gž-923/2020-3)
„Prema utvrđenom stanju u spisu proizlazi da je tužitelj M. B. potraživanjem iznosa od 69.750,00 kn zbog nepostojanja uporabne dozvole zatražio sniženje cijene zbog umanjenja vrijednosti predmetne nekretnine. Sud prvog stupnja je odbio takav tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je objekt u kojem se nalazi stan tužitelja u međuvremenu legaliziran i da je time prestao razlog za umanjenje vrijednosti građevine vezano uz do tada nepostojanje uporabne dozvole. Nepostojanje uporabne dozvole, tj. građevne dozvole je materijalni nedostatak. Budući da je taj materijalni nedostatak otklonjen i po stajalištu ovog suda prestao je razlog za umanjenje vrijednosti građevine zbog nepostojanja uporabne dozvole“. (U tom smislu, ŽS Varaždin, Poslovni broj: Gž-1750/17-2)
„Naime, pravo zadržanja treba svesti, u smislu sadržaja odredbe čl. 72. ZOO-a, na ovlast na uskraćivanje predaje (retenciju) stvari, a ne daje ovlast na njeno redovno korištenje (nenaplatno), što tuženik nastoji ostvariti (legalizirati) u ovom postupku. Osim toga, tuženikova ovlast zadržanja prestaje uslijed prijeboja njegovih potraživanja dosuđenih navedenom presudom, s tužiteljičinim potraživanjima koje ostvaruje zbog tuženikovog neovlaštenog redovnog korištenja (u svrhu stanovanja) njenog stana, u smislu primjene odredbe čl. 196. st. 1 i 2 ZOO-a“. (U tom smislu, ŽS Varaždin, Posl. Broj: 13 Gž-1603/16-2)
„Neutemeljeno okrivljenik ukazuje na nezakonitost zapisnika o ispitivanju svjedoka navedenih u izreci pobijanog rješenja prvostupanjskog suda, koji svjedoci su ispitani bez sudjelovanja obrane prilikom provedbe tih dokaznih radnji. Ovo stoga što odredbe ZKP/08. ne nameće obvezu državnom odvjetniku kao uvjet zakonitosti da tijekom tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava obranu o ročištima na kojima će ispitati svjedoke. U tom kontekstu spomenuti dokazi nisu pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka, koja povreda bi kao takva bila navedena u članku 10. stavak 2. točka 3. ZKP/08.). Isto tako, protivno žalbenim navodima, okrivljeniku nije povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na pošteno suđenje, odnosno, nije prekršeno konfrontacijsko pravo i pravo na jednakost oružja stranaka kaznenog postupka, s tim u svezi članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., i 2/10.), članka 29. Ustava RH ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.), te članka 64. ZKP/08. Naime, iako okrivljenik ispravno označava spomenuta kao prava koja mu doista pripadaju u postupku, gubi iz vida kako provedena ispitivanja svjedoka predstavljaju prikupljanje dokaza unutar državnoodvjetničke istrage, koji bi se in finem trebali izvesti i ocijeniti na raspravi, upravo u uvjetima kontradiktornosti i jednakosti stranačkih oružja. Upravo tada će okrivljenik, pod pretpostavkom potvrđivanja optužnice, biti u prilici u cijelosti konzumirati sve komponente prava na pošteno suđenje, uključujući i sadržaj konfrontacijskog pravila, kao i prava na jednakost oružja“. (U tom smislu, VKS, Poslovni broj: I Kž-8/2021-4)
„Naime, suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je pravilno iz spisa predmeta pod točkom I./ izreke izdvojio po službenoj dužnosti zabilješke koje sadrže obavijesti koji su dali građani u skladu s člankom 208. ZKP/08., jer se na njima ne može temeljiti sudska odluka. To stoga što policija u prethodnom postupku, u cilju ispitivanja je li počinjeno neko kazneno djelo i tko je počinitelj, prikuplja određene obavijesti na neformalan način, uređen općim policijskim propisima. Te radnje nisu nezakonite radnje, ali se upravo zbog svoje neformalnosti mogu koristiti samo za utvrđivanja nižeg stupnja sumnje u prethodnom postupku, ali ne i za utvrđivanja pravno odlučnih činjenica višeg stupnja vjerojatnosti, odnosno izvjesnosti da je kazneno djelo počinjeno, jer se takvo dokazivanje vrši strogo propisanim pravilima i na takvim se dokazima stoga i može temeljiti sudska odluka, za razliku od neformalnih radnji koje i nisu dokazi. S obzirom na to da je državni odvjetnik dostavio takve obavijesti uz optužnicu za kazneno djelo za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina, prvostupanjski sud ih je na temelju članka 351. stavka 1. ZKP/08 u vezi s člankom 86. stavkom 3. i 4. ZKP/08. bio dužan izdvojiti, iako stranke nisu predložile njihovo izdvajanje. (U tom smislu, VKS, Poslovni broj: I Kž-25/2021-4)
„U odnosu na žalbu državnog odvjetnika prvenstveno se ističe kako optuženiku, uzimajući u obzir pretpostavku nevinosti, kao otegotno nije mogao cijeniti da se protiv njega vode drugi kazneni postupci zbog istih kaznenih djela. Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio činjenicu optuženikove ranije osuđivanosti, s obzirom da iz izvatka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa za optuženika proizlazi da je do počinjenja kaznenih djela za koja je osuđen u ovom kaznenom postupku počinio tri kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju, dva kaznena djela prijevare te kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, kako na uvjetne kazne tako i na kazne zatvora što na njega nije utjecalo da se suzdrži od počinjenja novih kaznenih djela, a ni nakon počinjenja kaznenih djela nije uskladio svoje ponašanje sa zakonom s obzirom da je ponovno osuđen zbog dva kaznena djela prijevare“. (U tom smislu, VSRH, Posl. Broj: I Kž 289/2019-4)
|
Archives
October 2021
Categories
All
|
||||||||||||||||||||
RSS Feed
