 „Sadržajno, navodeći, „Nejasno je zbog čega u konkretnim uvjetima nije bilo mjesta primjeni čl. 223. ZPP, koji kaže, da se visina štete za zamjenjive stvari može utvrditi prema slobodnoj ocjeni, ako se količina stvari ne može utvrditi.“, tužiteljica ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 223. ZPP. Ako utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. st. 1. ZPP). Suprotno tvrdnji revidentice, pravilno prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 223. st. 1. ZPP i visinu naknade štete nastale oštećenjem i otuđenjem pokretnina u stanu utvrdio prema slobodnoj ocjeni, jer u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta primjeni navedene odredbe, budući da se je visina štete, bez nerazmjernih poteškoća, mogla utvrditi odgovarajućim vještačenjem“. (U tom smislu VSRH, Rev 431/2019-2) 
0 Comments
„Sud prvog stupnja donosi međupresudu kojom utvrđuje da tuženik nije odgovoran za naknadu štete tužitelju. Prije svega nerazumljivo je obrazloženje suda prvog stupnja o razlozima donošenja međupresude u smislu odredbe čl. 330. ZPP-a jer se takva presuda može donijeti samo ukoliko sud utvrdi da je utemeljena osnova tužbenog zahtjeva, dok nema mjesta donošenju takve presude ukoliko sud zaključi da osnova tužbenog zahtjeva nije utemeljena, jer se u tom slučaju može jedino donijeti konačna i potpuna presuda, kojom se tužbeni zahtjev odbija. Potpuno je nerazumljiva točka II izreke presude kojom sud odlučuje da će do pravomoćnosti međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, jer nakon zaključka da tužena nije odgovorna za naknadu štete, raspravljanje o iznosu štete je nepotrebno. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a međupresudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje“. (U tom smislu, ŽS Vukovar, Gž-36/2020-3)
„Iz Ugovora, koji je javnobilježnički akt, proizlazi da su založni dužnici suglasni da banka (prvotni vjerovnik od kojeg je tražbina u konačnici ustupljena ovdje ovrhovoditelju) na temelju istog neposredno provede ovrhu prodajom založenih nekretnina, kao i na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom (čl. 13. i 14.). Iz navedenih odredbi ove ovršne isprave, međutim, ne slijedi postojanje opće klauzule ovršnosti (clausula exequendi) koju bi dala ovdje ovršenica, kao jamac-platac po Ugovoru, kojom bi ona sama pristala na provedbu ovrhe na njezinoj cjelokupnoj imovini, u smislu citiranog čl. 54. st. 1. ZJB koji govori o izjavi obvezanika (što znači da nitko drugi nije mogao obvezati ovršenicu umjesto nje same), pa zbog toga, kao i činjenice da niti nekom drugom odredbom Ugovora o davanju kredita nije dana takva izjava, navedena isprava ne predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje bi ovrhovoditelj mogao tražiti ovrhu na novčanoj tražbini ovršenice S. J. M. (OIB: ...). Treba pritom primijetiti da je u čl. 20. Ugovora konstatirano da su stranke suglasne da će se Ugovor sa Sporazumom smatrati ovršnom ispravom u smislu odredbi Zakona o javnom bilježništvu i Ovršnog zakona kada ga javni bilježnik potvrdi (solemnizira). Javna bilježnica je i solemnizirala Ugovor, no sve to nije od odlučnog značaja kada Ugovoru nedostaje opća klauzula ovršnosti (clausula exequendi) jer ovršenica nije dala izjavu da se na temelju Ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na njezinoj imovini“. (U tom smislu, Poslovni broj: 35 Gž Ovr-766/2020-2)
 U priviktu se nalazi ogledni primjer prigovora na prekršajni nalog. Za sve ostale primjere: https://www.pravnikhr.com/primjeri-pravnih-akata.html
U priviktu se nalazi ogledni primjer prigovora na prekršajni nalog. Za sve ostale primjere: https://www.pravnikhr.com/primjeri-pravnih-akata.html
„Ovo stoga jer u ovom parničnom postupku nema mjesta ponovnoj ocjeni je li među strankama bio sklopljen ugovor o radu te je li isti bio sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme kao i ocjeni do kada je tužitelj radio kod tuženika a kraj okolnosti da je o tome svoju odluku već dao drugostupanjski sud u predmetu broj Gž R-59/2020. Navedeno stajalište izraženo je i u odluci Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. (Zahtjev broj 42009/10) prema kojemu dva sklopa postupka, čak i pod pretpostavkom da nisu istovjetni odnosno da se ne radi o istovjetnim tužbenim zahtjevima prema mjerodavnom domaćem pravu, ali koji obuhvaćaju iste stranke i odnose se na iste pravne odnose i iste okolnosti, spadaju pod isti materijalni opseg te da bi ponovno raspravljanje ugrozilo načelo vladavine prava i pravne sigurnosti iz članka 6. stavak 1. Konvencije. Takvo stajalište iznio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III- 3902/2015 od 4. listopada 2017. Pritom valja naglasiti da nije svaka eventualna nedosljednost u sudskoj praksi, sama po sebi protivna Konvenciji ali u konkretnom slučaju ponovno odlučivanje o tome je li postojao ugovor o radu, kao prethodno pitanje prijeporu je li isti valjano otkazan, zasigurno bi dovelo po povrede načela pravne sigurnosti iz odredbe članka 6. stavak 1. Konvencije. Pozivanje tužitelja na granice pravomoćnosti odluka, a posebice pozivanje na teorijska razmatranja iz razdoblja od prije citirane odluke ESLJP, nisu od značaja kraj obveze poštivanja stajališta navedenog suda a sve u svrhu osiguranja ostvarenja načela pravne sigurnosti i izbjegavanja donošenja odluka s izraženim različitim stavovima u svezi istog pravnog pitanja. Ovo stoga jer je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije, jer ESLJP putem svojih odluka tumači Konvenciju i uspostavlja standarde zaštite ljudskih prava sukladno Konvenciji, jer su presude ESLJP konačne i obvezujuće za stranke, ali i jer se povrede Konvencije sprječavaju usvajanjem u nacionalno zakonodavstvo i u sudsku praksu standarda ESLJP iznesenih i u drugim presudama pa i protiv drugih država“. (U tom smislu, ŽS Split, Poslovni broj: 22 Gž R-1171/20-2)
 U priviktu se nalazi ogledni primjer prijedloga radi uređenja međa. Za sve ostale primjere: https://www.pravnikhr.com/primjeri-pravnih-akata.html
„Odredba članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a propisuje da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Odredbom članka 12. stavak 1. ZPP-a prethodno pitanje je definirano kao pitanje postoji li ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je odredbom članka 12. stavak 3. ZPP-a određeno da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. U svezi primjene citirane odredbe članka 12. stavak 3. ZPP-a, treba reći da iz utvrđenja do sada provedenog postupka ne proizlazi da postoji pravomoćna presuda kaznenog suda kojom se optuženik, ovdje tuženik, oglašava krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode, pa da bi parnični sud u ovom postupku bio vezan tom odlukom. Ukoliko bi takva odluka naknadno bila donesena tada bi tužiteljica imala mogućnost tu okolnost isticati na način koji zavisi o stadiju parničnog postupka u kojem bi stekla mogućnost upotrijebiti tu odluku“. (U tom smislu, ŽS Rijeka, Poslovni broj Gž-2040/2019-3)
„Da bi neka odredba u potrošačkim ugovorima (koji ugovor je i ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika) potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke iz odredbe članka 96. stavka 1. ZP a. Dakle, odredba treba biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (koja pretpostavka je u konkretnom predmetu ispunjena) te istom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba biti uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pravna posljedica takve nepoštene odredbe je njena ništetnost. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, navedena odredba Općih uvjeta tužitelja bila bi nepoštena. Ovo jer se istom tuženiku-potrošaču, nameće obveza podnošenja raskida pretplatničkog odnosa na važećem obrascu tužitelja, čime se uzrokuje neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Budući da je odredba članka 86. Općih uvjeta tužitelja nepoštena, što za posljedicu ima njenu ništetnost, to je tuženikov raskid pretplatničkog odnosa učinjen tri dana po sklapanju Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa valjan. S obzirom da je Pretplatnički odnos raskinut u roku iz članka 33. ZP-a, te budući da je nesporno kako tuženik nije primio tužiteljevu opremu, te da sa osnova pretplatničkog odnosa nisu postojala nikakva dugovanja tuženika prema tužitelju to je valjanom primjenom materijalnog prava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i tužiteljev tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan“. (U tom smislu, ŽS Split, Poslovni broj: Gž-476/2020-2)
„Dakle, sudsko rukovođenje postupkom ima za cilj da se postupak vodi bez odugovlačenja sa što manje troškova ali i da se onemogući zloupotreba prava koja strankama pripadaju u postupku. Predstavlja li konkretni postupak grubu zlouporabu procesnih ovlaštenja stranke treba poći u prvom redu od sadržaja prava koja su stranci priznata odredbama ZPP-a, pa je li za takvo postupanje propisana neka druga sankcija. U konkretnom slučaju, i po mišljenju ovog žalbenog suda, a imajući u vidu da se radi o hitnom postupku, da su žalitelji znali da će se dana 11. lipnja 2019. održati uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka to su isti bili dužni omogućiti sudionicima u postupku pristup predmetu spora, što nisu, čime su iskazali grubo nepoštivanje suda i njegova autoriteta kao institucije države kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud pa su suprotno žalbenim navodima žalitelja ispunjene pretpostavke iz citiranih odredbi ZPP-a za izricanje novčane kazne. Međutim, po mišljenju ovog suda, visina izrečene kazne je previsoko određena, pa je temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, pobijano rješenje valjalo preinačiti te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke“. (U tom smislu, ŽS Split, Poslovni broj: Gž-521/2020-3)
|
Archives
April 2021
Categories
All
|
||||||||||||||||||||
RSS Feed
